понедељак, 4. март 2013.

Искрена песма




O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

понедељак, 29. октобар 2012.

Када одем ...




Када одем...
Знам да ћеш брисати мој траг
туђим уснама
желећи да заборавиш
како сам љубила..

Када одем...
Лагаћеш себе
Да ти ништа нисам значила,
да сам била једна од многих
твојих забава
у дугим, бесаним ноћима...

Када одем...
Недостајаћу ти
онаква каква сам била,
раскошна и недодирљива,
насмејана и непредвидива,
само твоја мала лудица...

Када одем...
Недостајаће ти песма
којом сам те сненог будила,
моја рука на теби
и додир тела пламена...
Када одем...


Луна